Where would we be if we couldn't dream?

This is my story. My life.

19.12.2015.

Godina nova

"Dugo nisam pisala. Vjerovatno jer nisam imala kome, nisam imala inspiracije, motivacije za stvaranjem vlastitih djela.. Ne znam. Teške riječi mi muče dušu dugo, riječi koje nikad nisam izgovorila, sjećanje na njih mnogo boli. Svako od nas, pogotovo nas koji pod svim sredstvima pred očima javnosti trudimo se ostati sakriveni iza lažnih imena, nosi kofer života. U njemu čuvamo najveće sreće i najveće boli. Boli koje se nikada nečemo riješiti, koja je jednom zaživjela u nama i teško ikad da će nestati. Njen efekt samo se može umanjiti ali njena prisutnost nikad neće nestati. Sad kad sjednem i malo bolje sagledam i dušu i srce zaista vidim do koje granice sam znala ići. Prošle su dvije godine.. Dvije godine života kojeg se ne sjećam zbog silnog alkohola i dugih noći. Kada se to nekom kroz osmijeh priča, zvuči kao dobar dio života ali.. Kada se sjetim svojih misli, bude me strah same sebe ponekad. Doslovno, kad poludiš u životu do te mjere da za granicu malo koju znaš shvatiš koliko je sati otkucalo. Dvije je godine trebalo da prođe da bi se istina progutala i da bi se korak napravio a dno sa kojeg sam ja išla je bunar prepun uspomena. Svaka čaša je bila svaka suza, i svaki dodir bio je uzaludan pokušaj da se istina zaobiđe, da se zaborave lađe potonule. Umjesto izranjanja, ja sam tonula. Niko to ne zna, niko nikad neće saznati koja je bol koja sjeće dušu na dva dijela. Sada..Došla sam do one tačke kada je malo stvari što mi drugi nisu učinili, kada više ni bol nije bol, kada nema borbe koja se nije odigrala na mojim plećima.. Kroz pakao koji sam koračala bez ičije ruke da me povuče koji korak naprijed.. Sada zaista shvatam koliko daleko sam došla. Griješila sam, griješit ću, to nam je kao ljudima u krvi. Ali mi nije u krvi da greške ponavljam. To je borba koju sad vodim. Kako dođe ovaj prokleti Decembar tako sa nanosom snijega opet je osjetim. Tamo gdje je zadnji put zaspala i gdje se svake godine budi. Ona koja mi je uzela i ovo malo proklete duše što sam imala." - sjetih se svojih riječi prošle godine u isto zimsko vrijeme, u kasne sate noći, uz flašu vina koju otresem za par minuta i još jednom legnem uplakana. Ove godine zvjezde sijaju jače, ove godine i ono kuca snažnije.. Dalek je put i još veća borba koju sam vodila tad. Ona najteža, a to je borba sa samim sobom. Bol je skoro pojela sve na svom putu, imala sam uvijek nju da me digne sa dna. Onu koja je zarad ovih pet godina dokazala koliko jako mogu nečije riječi da te ojačaju, koliko borba lakša bude kada je dvije ruke vode.. Međutim, svijet se razvijao, ali ja nisam. Ostala u mjestu, u jednom vremenu kad sam trebala da nastavim dalje ja sam se u mjestu ukopala. Mnogo ljudi poznajem, da li zbog svoje prošlosti, da li zbog toga što sam radila u mnogim lokalima, organizacijama.. Uvijek sam imala direktan kontakt s ljudima u bilo kojoj branši života. Upoznala različitih karaktera, buduće pacijente mentalnih ustanova, duše koje kao da nisu sa ovog svijeta.. Svakakvi ljudi, oni dobri i oni loši, sjedili su za mojim stolom. I sad kad se sjetim, kad vratim misli unazad, kao da se gledam dok otvaram vrata. Došla sam sa namjerom da popijem piće i da se odmorim, razmjenih poglede sa jednom osobom.. Da mi je tad neko rekao da će se stvari odigrati kako jesu, nikad mu ne bih vjerovala. Tako se sve promijenilo.. Ne znam da li si ikad dobio nešto ovako, možda i jesi, ali zasigurno da je meni prvi put da nešto na ovaj fol radim. Možda djetinjasto, možda čak i za ne očekivat od mene koju prečesto procijene kao ozbiljnu, "ne se zajebavat s njom" osobu.. Ali nekad je srce u ovim plećima kucalo koje je zaživjelo prije "par dana" da bi se i najjači se prepali. Sasvim slučajno je sve počelo možda je to i največa čar svega ovog. Spoznaja da još ima čoškova tvog uma koje ja ne znam a da mi srce malo jače zakuca kad god vidim tvoju poruku me malo i plaši. Jer ja nisam onaj tip djevojke koji voli na pola.. "Sviđaš mi se al' ne želim ništa s tobom." - ovakvi klišeji nikad nisu bili moja odbrana. Ako te pustim iza ograde, znaj da postoji čvrst razlog iza toga.. Il te želim povrijediti ili upoznati. Voljeti ili te ne voljeti - jedini meni poznat način. Nema ljubavi sa pola srca.. To je onda neka vrsta sviđanja, neka vrsta djećije "ljubavi". A ja odavno nisam dijete. Naučila sam njenu cjenu, naučila cjenu kada nekom vjeruješ i ostaneš povrijeđen bez imalo stida i srama od strane druge osobe. Naučila sam da je ljubav mač sa dvije oštrice jer kad te pustim iza ograde, one najdalje.. Imaš moč, da me voliš i uništiš. Dajem ti pravo na to kad se kapije otvore i tu nema više pomoći. Pričali smo već o ovakvim stvarima, ali morala sam izbaciti ovo iz sebe. A ja to ne znam tek tako napisati, ja to ne umijem kao svako normalan reći, to se u mojim očima vidi, to se osjeća u prsima ili to se pročita u jednom pismu. Kao što je ovo moje univerzalno elektronsko pismo. Nakon svega rečenog, želim da znaš da zaista u Novu godinu ne želim bez tebe, da mi znači svaki pokret ruke, svaki pogled i svaka riječ kao da ovo što imamo dijelimo već godinama. Čudno, mnogi bi rekli da sam luda, i jesu.. Jer osmijeh koji ti izazoveš dugo nije zaigrao na ovom licu. P.s. jesam ja luda, to nije stvar negacije.

Where would we be if we couldn\'t dream?
<< 12/2015 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

Vote. :)
kako vam se svidja moj blog? :)
  
pollcode.com free polls 

Budi covjek koji prihvata kritiku od svojih prijatelja, jer ti oni zele pomoci, a ne odmoci.
-Grozno je voljeti, a ne biti voljen.
-Njegov dodir, kao droga koja tece venama, njegove rijeci muzika za moje usi, njegove oci kao zemlja obecanja, njegov osmijeh kao sunce nakon kisnih dana.
-Dobiti razmjevanje u trenutku depresije, je kao obecanje za zivot bez boli.
-Nikad ne moli za oprost, ako si vrijedan toga, zelja ce tvoja uslisena biti.
-Nikad ne dozvoli, neprijatelju da ti suze vidi, to je dar njemu, nasmij se i oprosti njegovoj dusi, i ne dozvoli da ti on snove srusi.
-Proslost je tu da nas podsjeca na sve ono sto smo prezivjeli, a ne da nam buducnost kvari.

-

.. what she said.. :D
"What doesn't kill you, makes you stronger."

the music I hear is my life story.
I'm Safe
Up High
Nothing Can Touch Me
But Why Do I Feel This Party's Over?
No Pain
Inside
You're My Protection..
(Pink- Sober)
----------------------------------------
I found a way to let you in
But I never really had a doubt
Standing in the light of your halo
I got my angel now..
(Beyonce- Halo)
----------------------------------------
Baby you light up my world like nobody else
The way that you flip your hair gets me overwhelmed..
(One Direction- What Makes You Beautiful)
------------------------------------------
Mirror on the wall, here we are again, through my rise and fall you've been my only friend
(Lil Wayne ft. Bruno Mars - Mirror)
-------------------------------------------
What do you feel when you see all the homeless on the street?
Who do you pray for at night before you go to sleep?
What do you feel when you look in the mirror?
Are you proud?
(Pink- Dear Mr. President)
----------------------------------------------
But you think that I can’t see
What kind of man that you are If you’re a man at all Well, I will figure this one out. On my own..
(Paramore- Decode)



MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
18553

Powered by Blogger.ba
-----------------------------------------------