Where would we be if we couldn't dream?

This is my story. My life.

08.07.2013.

as the time passes by

Covjek koji se ne oslobodi svoje lose proslosti, ustvari nikad nije slobodan. Okovan tugom i proslim dogadjajima, covjek ne moze nastaviti dalje. On stoji u mjestu, samo se ljudi i vrijeme mjenjaju. Ti okovi su jaki, a i nama svima su dobro poznati. Po danu, kad si okruzen svjetlom i grajom mozes i na trenutak zaboraviti ono sto te otezava, sto te okovalo za vijeka, ali po noci, kada i ptice jedva da puste glas, kada se magla nadvije nad ulice, tad ne prodje ni sekund a da ne osjetis kako izgaras. Polako. Bolno. To je ona hinjska bol koju otupiti tabletom ne mozes. Iz dana u dan gledas nasmijana lica, sretnu djecu i njihove roditelje, ljubav na svakom koraku.. u tom trenutku tvoji okovi postanu jos tezi. I onda covjek pukne. Jednostavno pukne. Tad gori sve. Dok gori, dobro je. Ali kad ohladi.. tad se zabrinem. Jer ko se jednom u santu leda pretvori.. bojim se da je prekasno. Takvi nikad ne umiru, kao ni price koje ostave za sobom.

04.10.2012.

Izmedju dva otkucaja srca.. :)

Idemo dalje. :D

Tuznog izraza na licu, oci joj nisam mogao vidjeti. Adrenalin je prokuhao u mojim venama, a ubrzane otkucaje srca osjecao sam u glavi. Oci su mi se sirom otvorile od uzasa. Otvorio sam usta, pokusavajuci reci nesto, medjutim nisam mogao. –Ti. Ti. TI SI ZA SVE KRIV.- Progovorila je onim glasom sto cujete samo u horor filmovima. Cudom, sposobnost govora mi se vratila. -Ti.. (Mucao sam.) Ti si mrtva. Ovo .. –Nisam znao sta da kazem. Djevojka cije sam tijelo vidjeo u toj kuci, djevojka koja je mrtva lezala, je ispred mene. Ovaj novi posao, izgleda i nije bio bas novi. Proslost me prati kamo kog posao. – Da, ja sam mrtva.- Njen izopaceni glas, odjeknuo je grobljem kao da prica na mikrofon. – I dok je tako, tvoja dusa nece mirna ostati, jer ja bih sad bila ziva.. DA SI GA ZAUSTAVIO!!- Njene ruke krenule su prema meni, kao da me zele odvuci u sami pakao.
- NEEEEEE!-  Pogledao sam okolo sebe. I dalje sam sjedio su svom uredu, okruzen papirima, nerjesenim slucajevima.. –Sta se ovdje desava?- Rekao sam u nadi da cu ugledati poznato lice. Kolegu nekog. Medjutim, ubrzo sam shvatio da sam sam. Zaspao sam, a niko od njih se nije potrudio da me probudi. Radim definitivno sa divnim ljudima.  Shvativsi da je jedan iza ponoci, poceo sam sakupljati papire koji su stajali na stolu kako bih sto prije otisao kuci. Sve su to bili dosjei, fajlovi, izjave ljudi. Usput sam i razgledavao neke. Bilu su to vecinom nerjeseni slucajevi..Neki su me i previse podsjecali na nju. Na onaj jedan slucaj koji nisam mogao rijesiti. Slucaj ciji me kraj, sudbina i dan danas prati..I pratit ce. Sve sam stavio na svoje mjesto, sortirao abecednim redom. Cesto su mi na poslu znali reci – Ti si perfekcionista.- Ja sam nekako smatrao da se moja persona ne uklapa u opis perfekcioniste. Samo sam volio red.Ogrnuo sam se kaputom, uzeo moj teski ruksak zbog kojeg sam redovno posjecivao doktora, krenuo sam da uzmem kljuceve kad sam shvatio da nisu na stolu. Pogledao sam u malu,crvenu prozetu zutim linijama zdjelicu koja je sluzila

da se u nju stave upravo stvari koje se lako izgube. Medjutim, ni traga kljucevima. U njoj su stajale dvije-tri spajalice, neki drugi kljucevi  'vjerovatno od trezora' pomislih, neka gumica 'vjerovatno od sefice' i.. sitni komadici necega, sto je podsjecalo na komad plastike.. Nije mi bilo jasno odakle i zasto su ti komadici tu, ali nisam htjeo da to diram jer je to bilo na seficinom stolu. Sefica je inace bila poznata kao cangrizava zena, koja je strasno voljela da .. zadirkuje svoje radnike. Sve se to desavalo kada gospa ne bi jutarnju kafu slistila, a inace.. bila je uredu. Medjutim, onaj tihi upozoravajuci glasic mi je rekao da stanem. Odlucno sam vratio zdjelicu na svoje mjesto. Sve sam pretrazio, otisao sam do vrata da kojim slucajem nisu ostali u bravi, medjutim jedino sto sam nasao bila je paucina na stoku. Ispod stola, izmakao sve stolice, u toaletu, u mojoj kancelariji.. nista. Okrenuvsi se vidjeo sam upaljeno svjetlo kroz staklo stoka. Sjetio sam se da je upravo bila razmjena cuvara. Smjena je jednom prosla, pa je drugi dosao. Zaletio sam se prema vratima, da sto prije izadjem pred cuvara da vidim moze li mi on pomoci, medjutim nisam uopce izasao, vec sam se dobro zakucao u vrata. Zakljucano.. divno. Dok sam trljao mjesto na glavi koje ce se sutra pretvoriti u plavu masu,ugasila su se svijetla. Poceo sam se derati..- Hej! Treba mi pomoc, zakljucan sam ovdje. Molim Vas!- To sam ponavljao nekih 5 minuta, naposljetku sam odustao. Cuvar je otisao. Glasno sam uzdahnuo i nezadovoljno sjeo na pod.-Ovaj dan ne moze biti gori.. Hej!- Usred svega, sjetio sam se knjige koju sam citao prije nego sto sam zaspao. Otisao sam do stolice gdje sam ostavio svoj ruksak. Poceo sam traziti knjigu, kao da mi je ispadala iz ruku svaki put. Naposljetku sam nasao knjigu, a kad sam sjeo i otvorio je, iz nje je ispalo malo pismo..

04.10.2012.

ljubav..


>To je sve promijenilo. Bio sam zabrinut za tebe, tako zabrinut. Nemas pojma. Postalo je beskorisno ponasati se kao da bih ikada mogao staviti bilo ciji zivot ispred tvog. To se nece dogoditi ma koliko drugi govorili da je to pogresno. Stoga sam odlucio da to moram rijesiti. A jednom kad sam to odlucio.. nista nas vise nije sprjecavalo.< Zastao je kao da preslusava vlastite rijeci dok mi je sklanjao kosu s lica. >Zapravo, mene nista nije sprjecavalo. Govorim u svoje ime. Nisam htio da ispadne kao da znam tocno zasto si ti to uradila.<

>Ucinila sam to zato sto te volim.< rekla sam to kao da je najtocnija stvar na svijetu, sto je i bila.
Nasmijao se. >Sazela si u jednu recenicu ono za sto je meni trebao cijeli govor.<
>Zato sto je to jednostavno. Volim te i ne zelim se vise pretvarati da nije tako.<
>Ni ja.< Ruka mu je s mojega lica skliznula prema mojoj ruci. Isprepleli smo prste i nastavili tako hodati. >Ne zelim vise lazi.<

02.10.2012.

izmedju dva otkucaja srca.. :)

I evo, jos jedan nastavak. :)
Samo za "Zaljubljena37". :D

Je li mi ovo sudbina pokusava nesto da kaze? –Ako nastavim ovako mislim da cu totalno poluditi.- tuzno sam rekao, kad je vjetar svo sklonjeno lisce bacio ponovo na stazu.-Uzaludan posao- pomislih.

Grablje sam naslonio na kucicu, ostavio sam ih tacno pored kante za smece, jer je ona sprjecavala njihovo padanje. Sjeo sam na stolicu, kad se pocela klimati. Umalo da padnem pri upaljivanju male lampe na stolu. Sisao sam sa stolice, otvorio malu ladicu i izvadio  tri eksera. Kad sam napokon stolicu, koja je izgledala kao da je dosla zajedno sa izgradnjom ovog cijelog groblja, napravio uzeo sam knjigu iz ruksaka. „Vjecnost“ bio je naziv knjige. Kad bi jedan covjek imao priliku da zivi vjecno, sta bi sve uradio za takav zivot? Na sta je covjek ustvari spreman za takvu priliku? Ja takvu priliku ne bih iskoristio. Mnogi moji prijatelji, po tom pitanju, me nisu shvacali. Zivot je mnogo zanimljiviji i inovativniji kad imate onaj osjecaj da zelite uroniti u duboki san, zvan smrt, znajuci da ste ostavili trag u stvarnom svijetu. Upravo ta zelja nas tjera da stvaramo, da volimo, da zivimo. Upravo sam zato i studirao da postanem detektiv. Dok sam imao taj posao, imao sam osjecaj da rijesavam najvece zagonetke ljudskog uma, jer moj posao je zahtjevao da otkrijem najdublje, najizopacenije, najgore misli jednostavnog, na prvi pogled, covjeka. Zbog takvih stvari sam poceo preispitivati i sebe. Jedan od razloga davanja otkaza bila je spoznaja da se i u naizgled lijepom cvijetu krije najveci otrov. Moje misli i neumorno citanje je prekinuo glasan zvuk koji je dolazio s vana. Odmah sam otisao da vidim izvor tog zvuka. Ocekivao sam da cu sresti neku pijanu budalu ili neki zaljubljeni par ali stvarnost je bila mnogo jednostavnija. Grablje su pale, a i kanta za njima.  Sa osmijehom na licu sam pogledao oborene grablje i kantu, jer sam vec pomislio da cu poluditi do kraja veceri. Otisao sam do grablji. Nesto se promijenilo. Dok sam cistio staze, grablje su bile .. pa uobicajene. Smedja, drvena drska, metalni zubci. Medjutim, sad otprilike na sredini drske nalazile se kao neka crvena mrlja. Nije mogla nastati od pada, ali nikako. Nista se okolo nje nije nalazilo od cega bi mogla biti crvena mrlja. Sama crvena mrlja bila je cudna. Bila je to svijetla crvena prozeta crnim tackicama na mjestima gdje se spajala sa smedjom bojom drske. Odlucio sam se sageti i dohvatiti grablje. Dotakao sam crvenu podlogu kad sam osjetio vrelinu kako mi przi prste. Glasno sam uzdahnuo, bacio sam grablje kad je crvenilo na njima nestalo. Pogledao sam svoje prste. Na njima se vidjeo trag opekotine. Poceo sam se odmicati, a pogled nisam skidao sa svojih prstiju. Opekotina je postajala veca i svijetlijih boja.  Bol se prosirila mojih tijelom. Oduvjek sam imao visoku toleranciju boli a ova je bila zaista ne podnosljiva. Suze su mi polako tekle licem. Zagrizao sam usnu, dok sam se odmicao od .. neke uvrnute stvarnosti. Naglo sam se okrenuo, a moj pogled bio je zakovan na prizor uzasa. Bella Dark je stajala ispred mene.

30.09.2012.

izmedju dva otkucaja srca.. :)

Ovo je drugi dio moje price. Ako vam se prvi dio svidjeo zasigurno ce te uzivati i u drugom. :)

Usmjerio sam bateriju prema zidu, ne bi li vidjeo neki prekidac. Vidjeo sam ga. Prekidac je okinuo a tek sam onda shvatio koliko je ta kucica bila prostrana. Moje psihicko stanje nije bilo najbolje s obzirom da sam se ponovo nasao licem u lice s mackom. Sjedila je na stolu, onako spokojnog izraza lica ako je to bilo moguce reci za jednu zivotinju. Njene oci bile su kao dva mala mjeseca, a na njenom vratu bila je mala ogrlica. Nije bilo imena ali predpostavio sam da je pobjegla od kuce ili da ju je vlasnik jednostavno pustio da ode. Laganim pokretima je sisla sa stola, ne praveci ni najmanju buku, polako je prosla pored mene i krenula stazom. Opet onaj stari instinkt me natjerao da je pratim. Macku sam pratio nekoliko minuta, pokusavajuci predvidjeti njen sljedeci pokret, njeno sljedece skretanje.. Macka se zaustavila kod jedne nadgrobne ploce, pa naglo potrcala prema kapiji. Zastala je na sekundu, i prosla kroz resetke. Otisao sam do tog spomenika. Cucnuo sam. Buduci da sam bio van ravnoteze, stavio sam ruku na travu kako bih se balansirao. Opet sam osjetio nesto hladno. Neki maleni dio necega. Podigao sam predmet i ugledao polovinu necega sto je podsjecalo na srce. Izvadio sam vec prije nadjeni privjesak, priblizio ga drugom djelicu kad sam shvatio da se uklapaju, savrseno. Kad sam ih spojio na jednoj polovici stajalo je B, a na drugoj D. B.D. -Ne, nemoguce.-  Srce je pocelo ponovo da lupa, pritisak mi je naglo porastao a stvarnost se cinila kao nocna mora. Bacio sam privjesak na zemlju.-Nemoguce. Kolika je vjerovatnoca?- Vec sam pricao sam sa sobom. Bella Dark. Ime te djevojke budilo je ruzno sjecanje. Podigao sam privjesak, vratio se u kucicu, bacio ga u kantu za smece. Pokusao sam da zaboravim na prijasnju scenu ali nisam mogao. Kao da se najveca nocna mora pocela ostvarivati. Moj najgori kosmar me pratio gdje god bih posao, sta god bih uradio. Posljednji pokusaj da svoje misli zaokupiram necim drugim bio je da uzmem grablje i pocnem sklanjati lisce sa staza. Bacio sam se na posao. Gledajuci ljude kako koriste grablje za mnogo toga nisam ustvari primjecivao koliko su te grablje teske. Ne znam je li to do grablji ili do moje slabe misicne gradje ali kao da su mene grablje nosile a ne obratno. Nisam uspjevao razmisljati ni ocemu drugom pa sam se jednostavno pomirio da cinjenicom da veceras necu spavati. Sjetio sam se zadnjeg dana na poslu. Znojio sam se uzasno, grickao nokte, prste kroz kosu provlacio..- Sve su to znaci nervoze- pomislih. Nisam vise mogao, nisam vise mogao da gledam tu djevojku. Njeno lice, tako surov izraz, kao da sam mogao vidjeti patnju i bol, koju je dozivjela, u njenim ocima. Ta blijeda kosa, kosa razbacana, a njeni nokti.. Vidjeo sam linije po podu, nedaleko od nje. Grebala je pod, pokusavala se osloboditi cvrstih okova lisica. Koje su bile njene zadnje rijeci? Na koga je zadnjeg pomislila? Na voljenog muskarca, na porodicu? Misterija smrti. Zasto bas sad, bas ovdje, da nadjem privjesak sa identicnim incijalima? - Nikad necu odsluziti svoju kaznu.-

27.09.2012.

Izmedju dva otkucaja srca..

Ovo je jedna od mnogih prica koje su sacuvane u mom racunaru. Ovu sam tek nedavno pocela pisati. Ovo je cisto plod moje maste i zanima me vasa reakcija.
Dio po dio cu objavljivati jer je velika prica. Uzivajte. :)

Magla se nadvila nad nadgrobne spomenike, dok je vjetar lagano sklanjao lisce s puta. Izvadio sam kljuceve iz kaputa, posegnuo za bravom kad su mi kljucevi ispali iz ruke. Sageo sam se, pritom je moj pogled bio prikovan za nesto svjetlucavo u travi. S obzirom da je bila hladna noc Decembra pitao sam se sta to daje tracak svjetlosti nepoznatom objektu. Pruzio sam ruku naprijed, zavukao svoje duge, prste, ispucale koze, u travu i osjetio nesto hladno u ruci. Hladnoca se prosirila mojom rukom pa sam se stresao od iznenadnog naleta. Bio je to privjesak. Mali privjesak za kljuceve u obliku srca, samo polovina, ali kao da je rucno radjen. Mogao sam vidjeti rubove srceta, onako grubi na dodir, kao da je prekriven morskom soli. Pitao sam se ciji je privjesak. Bilo je urezano jedno slovo;B. Pomislio sam da su se neki par ovdje sakrio od roditelja. Mladost, ludost. Odlucno sam stavio privjesak u dzep od kaputa kad sam otvorio bravu. – Nisu se salili kad su rekli da je groblje staro- pomislih. Brava je bila radjena od zeljeza, ali je toliko vremena proslo, od zadnjeg pokretanja te brave, da je hrdja zahvatila gotovo cijelu njenu povrsinu. Poneki komadic hrdje ostao je na mojoj ruci. Pokusao sam skinuti zalutale komadice ali kao da su se stopili sa mojom kozom. Napravio sam par koraka unazad kako bih odmjerio cijelu kapiju. Cijela kapija bila je radnjena od zeljeza ali samo je rucku zahvatila hrdja. –Cudno. Kapija je napravljena negdje sredinom 17. stoljeca, mogao sam to prepoznati zbog utjecaja gotickih umjetnika. Zaostreni vrhovi stubova bili su zasluzni za ubrzani rad mog srca. Malo sam podigao pogled kad mi se svaka dlaka na tijelu digla. Na vrhu kapije ugledao sam, dva kipa. Bili su to gargameli. Zastitnicki znak svakog groblja. Bili su onako mali, ali dovoljni da se jednom obicnom covjeku poput mene utjera strah u kosti. Drzali su ruke na prsima, kao da porucuju neku vrstu poruke. Njihove oci, kao smaragdi a krila rasirena kao da se spremaju poletjeti. Jedan je cak imao i nausnicu. Nije mi bas posve bio jasan taj pojam nausnice ali mu je definitivno davao jos opakiji izgled. Izvadio sam bateriju iz ruksaka te dok je njen blijesak osvijetlio dio puta ugledao sam malu kucicu na kraju groblja. Bila je mala ali dovoljna da u nju stane jedan sto, stolica i sva potrebna oprema. Polako sam koracao tom zemljom, podsjecajuci se da je to ipak sveto tlo. Moj pogled lutao je po nadgrobnim spomenicima, dok je vjetar postajao sve jaci. Raznosio je moju dugu, opustenu, smedju kosu cas lijevo cas desno. –Ivone Demadorn 1989.-1997.- procitao sam sa jedne nadgrobne ploce. Tako je mlada umrla, nista od zivota nije vidjela. Tuga je prozimala moje srce, ili bar ono sto je ostalo od njega. Paucina, visoka trava, prasina su prekrivale gotovo svaku plocu. Ocekivano bi bilo da su sve ploce iste, barem izgledom, medjutim na ovom groblju kao da je svaka ploca govorila za sebe. Nikad nisam vidjeo nista slicno. Trznuo sam se. Ispred mene stajala je crna macka. Jedva da sam je vidjeo ali njene pokrete kroz travu sam doista dobro cuo. Tisina groblja me je najvise prepala. Razumno je da na groblju tisina vlada, ali ova tisina je bila jezovita, uzasna. Posao sam se sageti kako bi pomilovao macku medjutim njena reakcija me iznenadila. Ispustila je zvuk koji govori „ne priblizavaj se“. Cim sam se uspravio, macka je nastavila svoj put. Osjetio sam potrebu da pratim tu macku. Ipak ostalo mi je malo onog istrazivackog instinkta od mog zadnjeg posla. Macka se nekoliko puta okrenula prema meni. Kao da je provjeravala da li je pratim. Ova macka nije bila samo obicna lutalica, ona kao da je sa nekom namjerom stala pred mene. Pitao sam se jesam li poludio ili ono sto mislim ima smisla?-Svasta u bozijoj basti.- rekao sam prije nego sam shvatio da sam macku izgubio iz vidnog polja. Kao da je nestala u magli ili se zavukla negdje u travu. Nastavio sam koracati prema kucici nakon nekoliko sekundi. Zvuk mojih koraka odjekivao je grobljem. –Opet ta mrtvacka tisina. Bit' ce ovo zanimljiva noc.- Stajao sam pred vratima. Bila su to vrata srednje velicine, radjena od drveta koje je sa godinama pocelo da truli a brava, bas kao i ona na kapiji, je bila prekrivena hrdjom. Imao sam dva kljuca. Jedan za kapiju, a drugi za kucicu. Bili su potpuno razliciti. Kljuc od kapije imao je neke sare koje su upotpunjavale sav taj goticki stil, dok je kljuc za kucicu bio je obican i mal. Otvorio sam vrata, kad je kucicom odjeknuo zvuk struganja zeljeza. Jezovitost je svakim trenutkom sve vise i vise rasla.

26.08.2012.

when magic appears..

Puno puta su me upitali zasto volim toliko te knjige.. Donedavno nisam znala odgovor, sad znam. Richelina serija knjiga (V.A.) mi je pruzila novu nadu, novu dimenziju zivota.. U pocetku bila je to samo gajena zelja da dozivim ono sto je ona napisala, neka cudna iluzija.. Sad je to vise od gajene zelje, sad cak osjecam da je to moguce, jer cvrsto vjerujem da svaki pisac, svaki slikar, svaka osoba koja nesto stvara golim rukama, ima razloge duboko skrivene u odajama srca. Svaki slikar, slika dio duse, svaki pisac, opisuje svoje unutarnje stanje.. Znam to, jer i sama sam pisac i slikar. Znam, sve su to samo stranice knjige... Jednostavno receno, oni koji su se borili za ljubav, oni koji su po cijenu svoje srece zeljeli drugome najbolje od zivota znaju o cemu pricam.


"Njegova me toplina obavijala, kao i njegova ljubav, i opet sam osjetila tu potpunost. Dobila sam natrag dio svog svijeta koji je nedostajao. Dusa koja je nadopunjavala moju. Moj par. Neko meni ravan." 
(
Posljednja zrtva; 446 str.)


Image and video hosting by TinyPic


"I kad svijet u kojem zivim me razocara, baci u depresiju, uvijek preostaje onaj svijet.. Svijet napisan na stranicama knjige..Svijet koji mogu posjetiti kad god zelim, svijet koji me nikad nece razocarati, svijet koji ce uvijek ostaviti svoje vrata otvorena kako bi moje malo bice moglo ponovo krociti kroz odaje maste. On mi daje nadu za bolje sutra, zelju za novim uzdahom, trazi srecu u tami nevjerice. Knjige se s razlogom pisu, da ostvare pricom sto bjese ne ostvarivo, da sanjari prepoznaju tajne zelje, da stvore nadu crne duse.."

22.08.2012.

Marriage is about love not gender..

Sve vise je danas ljudi koji mrze gay populaciju. To me jako vrijedja. Nisam gay ili biseksualac ali imam dovoljno srca i dovoljno sam covjek da postujem njihov izbor. Sta ima lose u tome sto se ljudi vole, pa cak i da vole isti spol ili oba? Neki ljudi mrze kad je muskarac  u vezi sa muskarcem a kad pricamo o lezbejkama onda je to uredu. Kakav je to nacin razmisljanja? Necu da vrijedjam ali isto tako vi ste mogli biti jedan od njih, vi ste mogli biti gay.. Kako bi se vi osjecali da sa voljenom osobom ne mozete proci gradom zagrljeni, da se morate skrivati po coskovima da bi se poljubili, da svoju vezu morate ograniciti na to da za nju niko ne zna..kako? Imam par odgovora.

Finalni cin ljubavi (ako mozemo to tako reci) je brak. To je onaj trenutak koji svi mi cekamo.. cekamo tu jednu osobu koja ce nositi prsten na ruci, koja ce nas razumjeti u svakoj situaciji, koja ce nas zivot ciniti ljepsim i u najgorim situacijama.. Ta jedna osoba s kojom cemo biti vezani i dusevno i fizicki. Zasto je gay ljudima to uskraceno? Zasto? Zato sto su drugaciji..? Zato sto je to neprirodno? Zato sto su oni (ovo sam cula) nastrani? Ljudi moji.. zivimo u 21. vijeku, nove stvari se desavaju, tehnologija se mijenja, ljudi se mijenjaju, SVIJET se mjenja..
Kazu.. " Treba pratiti tradiciju, treba postovati znacenje braka a ne kvariti ono sto se desava vec godinama!" hmmm.. Dobro ako treba postovati tradiciju i ono sto se desava godinama, onda bi trebali ukinuti svu mogucu tehnologiju, trebali bi komunicirati preko pisama, ukinuti telefone, internet da i ne spominjem, trebali bi kuhati na ognjistu a ne na sporetu, trebali bi svoju politiku odrzavati na zakonu " ako te pogodim kamenom u glavu i tebe zaboli, ja sam glavni", trebali bi se vratiti u vrijeme nasih pradjedova.. (ako sudimo po komentaru)
Onda.. Postovati znacenje braka.. Hmm.. kako ja znam, brak je zajednica u kome se dvije osobe trebaju postovati, voljeti, cuvati i u dobrom i u zlu.. Kako to onda kvare gay ljudi? Sta, zato sto vole osobu istog spola oni se nece postovati, voljeti, cuvati i u dobrom i u zlu? Jako gruba izjava.

I onda komentar godine.. (kopirano) " Bog je dao Adama i Evu, ne Adama i Adama ili Evu i Evu." Eh, pa koliko je vas  vidjelo sliku Adama i Eve? Oni koji nisu, Adam i Eva na svakoj slici imaju pupak. Pa ako je prica/legenda tacna da je Adam nastao iz blata a Eva iz Adamovog rebra.. odakle im pupak? Ovaj argument je mnoge ostavio bez teksta.

Ovim postom nisam htjela nikoga uvrijediti, naprotiv postujem svacije misljenje, pa i misljenje onih koji mrze (blago receno) gay populaciju. To je nesto sto je dio njihovog karaktera, mozda usadjeno, mozda steceno misljenje. Kako god, osjecajte se slobodnim izraziti svoje misljenje. Moje je da prije svega, mi smo ljudi. Svi smo nastali na isti nacin, svi smo jednaki, bez obzira na nasu put, na nasu nacionalnost, bez obzira na mjesto gdje smo odrasli, bez obzira na stil oblacenja, bez obzira na nasu seksualnost. Trebamo se voljeti, postovati a ne medjusobno mrziti zbog navedenih razloga. To je ono sto nas cini jacima..
Ne kazem da ih trebate voljeti, ali pokazite im postovanje. Kad prodju ulicom, ne pravite face, ne dobacujte razne komentare, svoje misljenje zadrzite za sebe, samo prodjite.. Zar je to tako tesko?




Image and video hosting by TinyPic

21.08.2012.

Ljubav ima najgori smisao za humor..

 
"On jos uvijek voli nju. Jos uvijek sanja o njoj, o mirisu njene kose, o boji njenih ociju, o njihovim poljupcima.. jos uvijek masta, jos uvijek se pita.. sta bi bilo kad bi bilo..? A ironija price.. Nas dvije licimo, rodjene na isti dan, izlazimo na ista mjesta, druzimo se sa istim ljudima.. Ona je dio njegovog zivota, ali zauzela je i mali dio mog. Nekad sam se pitala.. Nas dvije gotovo smo pa iste, pa sta to ima ona sto nemam ja? Nasla sam odgovor.. njegovo srce. Nekad bi mi to dusu paralo, srce na male djelice kidalo a sad.. kiseli osmijeh nabacim na lice i nastavim zivjeti. Pokusala sam mu pokazati da ce poluditi ako nastavi raditi ono sto radi, pokusala mu pomoci ali.. njegovo srce ne slusa razum, ne slusa jer voli ali nesretno. "

I onda sinoc, upalim YouTube, vidim preporuku za jednu pjesmu.. Dunja Fazlic- S jastuka. Odlucim da poslusam, a onda.. suza suzu je ganjala, dusa dusu je trazila.. sve mi se vrati. Svaka emocija, nekad zakljucana u odajama moje duse, je izasla na povrsinu, svaki oziljak je dobio novo znacenje, svaka uspomena boju.. Plakala sam gotovo cijelu noc, onda od umora negdje oko 04:00h zaspem. Sad, shvatam da mi je svaka suza procistila dusu, izbacila sam sve iz sebe. Puno mi je bolje, jer suocila sam se sa cinjenicom da ja nikad necu biti ona (pored svih slicnosti), da ja nikad necu imati mjesto u njegovom srcu.. to je tako i imam snage, volje da nastavim zivjeti. Ja njega ne volim (nije bilo tako davno kad sam ga voljela), ali u mom srcu ostao je onaj mali trag gorcine da smo mogli imati nesto divno ali nismo.

Kaze.. http://www.youtube.com/watch?v=dL8abb5GGrI

" Pogled gladnog ti ne vidis, nije briga te, ni usne zedne sto zovu te.
Ako me se ne sjetis nikad vise.. Ako zaboravis da i ja negdje disem.. Od Boga je to, meni sudjeno, da upoznam bol i da volim te a zivim bez tebe.."

aha, jeben tekst.


Image and video hosting by TinyPic

14.07.2012.

She was wondering..

Sjedila je u mraku, u ruci cigara, u krilu laptop, na stolu vrela kafa, lagana melodija je svirala. Nesto ju je vratilo u proslost. Vratilo ju je njemu. Vratila je sjecanje u obliku slika. Zagledala se u ruke. Nije ih vidjela, ali zamisljala .kako slike drze. Jedna slika najvise ju je pogodila, slika kad je plakala. Presjece je nesto u prsima. Opet je pogledala pravo i pomislila..

Mozemo li vjerovati muskarcima? Tacnije, mozemo li vjerovati sebi?
Stavila je ruke na tastaturu, a zvuk kuckanja, bio je ritam njenog srca, svako slovo, svaka rijec.. dolazila je iz dubine njene duse. Bila je to prica njenog zivota. Jedan maj koji nikad nece zaboraviti, jedan decko.. kojem ne zna moze li oprostiti.

Jesu zaista muskarci ti koji pokvare vezu? Jesu oni ti koji uvijek lazu i ako jesu zasto? Zasto nakon svakog prekida, mi zene kazemo MA SVI SU ONI ISTI, a muskarci, MA SVE SU ONE KURVE? To nam je preslo u naviku.
Mozemo li vjerovati sebi, da ponovo krenemo da se zaljubimo? Mozemo li vjerovati instinktu?

Ugasila je cigaru. Uzela gutljaj kafe, napila se vode, pa nastavila pisati.

Srce je takvo da brzo zavoli. I mi ne biramo osobu u koju cemo se zaljubiti. Mi zivimo po zakonu srca. Zakon koji kaze:"Oprosti, ali ne zaboravi."
Zasto suditi na osnovu jedne ili vise propalih veza o cijelom muskom ili zenskom rodu? Zasto? Da nije mozda do vas?

Ovo je bolilo. Opet ju je presjeklo, ali ovaj put jace. Zapitala se je li ona kriva zato sto je njena veza propala? Je li ona kriva zato sto ju je lagao? Stani.- rekao je mozak, a srce- mozda i jesam. Jos uvijek je razmisljala o njemu, ali nije patila. Nije zasluzila ono sto joj je pruzio. Nije, stvarno nije. Voljela ga je bezuslovno, pruzila mu sve sto je mogla od srca, bila tu uz njega, a on.. pa reci cemo samo da je uradio upravo suprotno.

Zene.. moguce je da za propalu vezu nisu uvijek krivi muskarci. I vise je nego samo moguce. Ako su vas nekad slagali, jeste sigurne da neka vasa djela nisu prouzrokovala njegova? Je li moguce da smo mi osjetile njegovo ne iskreno srce, ali da smo zbog svoje trenutne srece ignorirale, poziv na budjenje? (to se meni desilo)

Muskarci.. nisu sve zene kurve. Da, i takva sorta postoji, one koje varaju, koje lazu.. ali jeste li se ikad zapitali zasto su one takve? Sta se to desilo njima pa sad vi placate zaostali dug? Je li moguce da je i njih neko povrijedio, pa da je rezultat svega toga, transformacija? .


Nisu sve zene kurve, a nisu ni svi muskarci isti. Vidjate parove po gradu, sretno zaljubljene u kaficima, bracne partnere na setalistima... kako to da su oni sretni, kako to da su oni pronasli ono za cime vi tragate? Jesu li se promijenili? Zasigurno da jesu. Jesu li se kockali sa srecom? Morali su.

Mozda ako vi promijenite stav prema necemu, mozda osjetite djelovanje srece, mozda osjetite upravo ono sto osjecaju parovi. Ne mora se druga osoba mjenjati, mozda je upravo problem u vama.

Uzela je jos jednu cigaru, iskrice su zaigrale i plamenom se oznacile. Dok je dim prolazio njenim disajnim putevima, napisala je posljednje rijeci za veceras.

U ljubavi treba riskirati, a koliko ste vi spremni riskirati, rezultat je vaseg trenutnog stanja. Ja sam riskirala, pa pala na dno. Ali nisam se pokajala, jer da nisam riskirala,  jos uvijek bi zivjela u svijetu gdje me okruzuje jedna jedina recenica.. STA BI BILO, KAD BI BILO?





Image and video hosting by TinyPic


Noviji postovi | Stariji postovi

Where would we be if we couldn\'t dream?
<< 12/2015 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

Vote. :)
kako vam se svidja moj blog? :)
  
pollcode.com free polls 

Budi covjek koji prihvata kritiku od svojih prijatelja, jer ti oni zele pomoci, a ne odmoci.
-Grozno je voljeti, a ne biti voljen.
-Njegov dodir, kao droga koja tece venama, njegove rijeci muzika za moje usi, njegove oci kao zemlja obecanja, njegov osmijeh kao sunce nakon kisnih dana.
-Dobiti razmjevanje u trenutku depresije, je kao obecanje za zivot bez boli.
-Nikad ne moli za oprost, ako si vrijedan toga, zelja ce tvoja uslisena biti.
-Nikad ne dozvoli, neprijatelju da ti suze vidi, to je dar njemu, nasmij se i oprosti njegovoj dusi, i ne dozvoli da ti on snove srusi.
-Proslost je tu da nas podsjeca na sve ono sto smo prezivjeli, a ne da nam buducnost kvari.

-

.. what she said.. :D
"What doesn't kill you, makes you stronger."

the music I hear is my life story.
I'm Safe
Up High
Nothing Can Touch Me
But Why Do I Feel This Party's Over?
No Pain
Inside
You're My Protection..
(Pink- Sober)
----------------------------------------
I found a way to let you in
But I never really had a doubt
Standing in the light of your halo
I got my angel now..
(Beyonce- Halo)
----------------------------------------
Baby you light up my world like nobody else
The way that you flip your hair gets me overwhelmed..
(One Direction- What Makes You Beautiful)
------------------------------------------
Mirror on the wall, here we are again, through my rise and fall you've been my only friend
(Lil Wayne ft. Bruno Mars - Mirror)
-------------------------------------------
What do you feel when you see all the homeless on the street?
Who do you pray for at night before you go to sleep?
What do you feel when you look in the mirror?
Are you proud?
(Pink- Dear Mr. President)
----------------------------------------------
But you think that I can’t see
What kind of man that you are If you’re a man at all Well, I will figure this one out. On my own..
(Paramore- Decode)



MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
18554

Powered by Blogger.ba
-----------------------------------------------